Kimono

Gledam starije učenike. Komplikovanije tehnike deluju mi kao da nikada to neću savladati. Onda se setim da sam mislila da nikada neću uraditi pad unapred, naročito iz stojećeg stava, pa sad mogu.

Ne znam da li sam pomenula da sam prilično plašljiva i zbog toga se sama sebi čudim da sam se za kratko vreme oslobodila da se jednostavno bacim na pod i napravim kolut. Kako je to dobar osećaj!

Sad mi je jasno zbog čega povezuju borilačke veštine sa samopouzdanjem jer ovde ne jačam samo svoje telo, osećam se snažnije, sigurnije i verujem više u svoje sposobnosti. Naravno, sve to uz jaku podršku drugih u klubu. Bez njih ne bih mogla. Priznajem, pad unazad još uvek ne ide kako treba, ali moram to da naučim za manje od dve nedelje jer me tada čeka prvi seminar.

kimono

Postaviš cilj, trudiš se i uspeš. Jedan po jedan, postepeno. Zato što učim sebe da ne brzam i prenagljujem, kao što sam skoro sve do sada u životu radila. Ovde imam nekoga ko me umiri, ko mi kaže da ne može sve odmah, da nije suština u brzini već u suštinskom učenju veštine i uživanju u tom procesu. Eto, i to mi je jedan od ciljeva, da umirim svoju, ponekad previše nemirnu prirodu, ali to je najteže, priznaćete.

Najlepša vest je da sam dobila kimono. Crni. Baš za mene. Lepše je kad vežbam u njemu. Osećam se kao da sada zaista tu i pripadam.

Copyright © 2020 Takeda dojo