Treća sreća

Ko bi ikad pomislio da bih ja mogla da radim karate kate, odnosno da bih mogla ovako sluđena da zapamtim sve te okrete, odsečne udarce rukom i nogom, a da sve vreme održim ispravan stav. Ipak, izgleda da je sve moguće kad imaš podršku i motivaciju. Podrška – to je zaista najvažnije kad si na početku, kad si nesiguran praktično u vezi sa svime što radiš. Ipak, kad poveruješ  da možeš, pa i ako nije odmah, postići ćeš cilj ukoliko si posvećen i okružen pravim ljudima. Naučila sam da budem strpljiva i to je jedna od najvažnijih stvari koju menjam kod sebe.

Dakle, hoću da kažem, svesna sam da sam na početku i da nije sve kako bi trebalo da izgleda, ali se trudim da pomalo napredujem svaki put.

A svaki put je drugačije što me posebno intrigira, jer, kao da nekako iščekujem taj, već poznati trenutak, kad ću sebi reći da mi je dosadno, a onda shvatim da tih sat vremena nisam ni na šta drugo mislila nego na trenutni osećaj umora, zadovoljstva, osećaj da sam nešto dobro uradila.

Nema loših misli, nepotrebnih informacija, sve je tako prirodno i jednostavno, a tako kompleksno dobro utiče na mene. Zadovoljna sam, srećna. Osmehujem se kad se sve završi, što mora da je dobar znak.

Sada planiram da uvedem još jedan dan treninga, samo mi treba malo vremena da sve usaglasim.

Copyright © 2020 Takeda dojo