Moja prijateljica je pre nešto više od godinu dana otkrila planinarenje i sad osvaja jedne za drugim planinske vrhove. Pričala mi je kako se raduje svakoj novoj akciji, kako je sve bolja i sad razumem o čemu priča. „Mesto“ gde se osećaš sigurno, nema granica, ali se predaješ lagano, bez pritiska i moranja. Napreduješ korak po korak, ali sigurno. Zato što voliš. Dugo sam tragala za tim…
Petak. Raduje mu se većina jer je poslednji dan radne nedelje, a ja zbog još jedne stvari. Večeras je trening. I ne samo zbog večeras, nego zbog toga kako se osećam nakon toga, danima. Već kad legnem znam da sam uradila nešto za sebe, konačno za sebe.
Drugi trening. Bili su oni dani u mesecu, nisam bila dovoljno koncentrisana. Sledeći put biću bolja. Naučila sam nekoliko novih stvari, posle sam vežbala kod kuće, dva dana 🙂
Ej, vežbala kod kuće, to je za mene stvarno uspeh. I znak da treba da nastavim.